• Posttraumatski stresni poremećaj
  Kontakt
 

Šport i rekreacija
 
Novosti i obavijesti
POSTTRAUMATSKI STRESNI POREMEĆAJ (PTSP)
Književnik William Shakespeare prepoznao je simptome traumatskog stresnog odgovora kod svojih suvremenika te u drami Henrik IV. opisao psihopatološke pojave koje su u svojoj biti istovjetne onim koje su obuhvaćene u Dijagnostičkom i statističkom priručniku za duševne poremećaje Američke psihijatrijske udruge iz 1995. g.: ponavljajuće intruzivne misli o traumatskom doživljaju, stalno izbjegavanje misli i osjećaja vezanih uz traumu i povećane pobuđenosti u vidu razdražljivosti ili ispada ljutnje. Na temelju opisa simptoma koje je zapisao u svom dnevniku, osnovano se može pretpostaviti da je Samuel Pepys bolovao od psihičkog poremećaja sličnog PTSP nakon što je doživio i preživio Veliki požar u Londonu 2. rujna 1666. godine. Kao nozološka jedinica PTSP je konceptualiziran 1980. g. kada je prvi put i uvršten u prethodno spomenuti Dijagnostički i statistički priručnik.

Temeljna je etiopatogenetska značajka posttraumatskog stresnog poremećaja pojava psihopatoloških simptoma nakon što je osoba bila izložena djelovanju traumatskih stresora koji svojom kakvoćom i intenzitetom nadilaze uobičajeno ljudsko iskustvo. U traumatskom događaju i doživljaju osoba je izravno ili potencijalno bila ugrožena smrću ili ranjavanjem ili je na drugi način bila ugrožena njezina tjelesna cjelovitost; pristustvovala je smrti, ranjavanju ili ugrožavanju fizičke cjelovitosti druge osobe; saznala o iznenadnoj ili nasilnoj smrti, ranjavanju, smrtnoj ugroženosti člana obitelji ili bliske osobe. Reakcija na događaj mora sadržavati intenzivan strah, osjećaj bespomoćnosti i užasnutost. Posljedica pak izloženosti traumi odnosno djelovanju ekstremno snažnih fizikalnih i/ili psihosocijalnih stresova su karakteristični simptomi odnosno klinička slika čije su sastavnice stalno proživljavanje traumatskog doživljaja, stalno izbjegavanje misli, osjećaja ili razgovora sadržajem vezanih uz traumatske događaje kao i aktivnosti, situacije ili osobe koje pobuđuju sjećanje na traumu, otupljenost opće reaktivnosti što uključuje smanjenje interesa ili udjela u prijašnjim aktivnostima koje je osoba voljela i trajne simptome povećane pobuđenosti u vidu anksioznosti, nesanice noćnih mora, razdražljivosti i izljeva bijesa. Navedena klinička slika mora trajati dulje od mjesec dana, te mora izazvati značajne smetnje ili oštećenje u socijalnom, radnom i drugim oblicima funkcioniranja oboljele osobe.

Traumatski događaji koji su neposredno doživljeni obuhvaćaju rat, nasilje (seksualno nasilje, fizički napad, pljačku), otmicu, teroristički napad, mučenje, zatočeništvo vojnih zarobljenika u koncentracijskim logorima, prirodne katastrofe (požari, potresi, poplave), teške automobilske nesreće i dijagnosticiranu po život opasnu bolest. U događaje koji su viđeni spadaju među ostalim promatranje teškog ranjavanja ili nasilnu smrt druge osobe, nesreće, rata, katastrofe ili pogled na leševe ili dijelove tijela. Događaji koje su preživjele emocionalno bliske osobe a o kojima pojedinac saznaje su: nasilje, teška nesreća, teška ozljeda člana obitelji, bliskog prijatelja ili saznanje o infaustnoj bolesti vlastitog djeteta. Poremećaj može biti osobito težak ili dugotrajan ako je stresor prouzrokovao čovjek (npr. mučenje, silovanje). Vjerojatno za pojavu poremećaja može se povećavati porastom intenziteta stresora i fizičke bliskosti stresoru.

Posttraumatski stresni poremećaj je akutan ako je trajanje simptoma kraće od tri mjeseca, kroničan ako simptomi traju 3 i više mjeseci, te s odgođenim početkom ako je prošlo najmanje šest mjeseci između traumatskog događaja i pojave simptoma.

Ratna razaranja, ranjavanja, smrtna ugroženost i nasilne smrti stresori su kojima su neposredno i posredno bili izloženi stanovnici Vukovara tijekom vojne agresije i opsade Grada 1991. godine.

Progonstvo i koncentracijski logori također su bili stresori kojima su bili izloženi stanovnici Vukovara.
 
PREGLED UDJELA PACIJENATA S DIJAGNOZAMA PTSP I TRAJNE PROMJENE LIČNOSTI NAKON KATASTROFALNIH DOŽIVLJAJA U UKUPNOM BROJU OTPUŠTENIH PACIJENATA U RAZDOBLJU 01. 01. 1996. - 31. 12. 2000. GODINE
Tablica 1: Udio pacijenata s otpusnom dijagnozom PTSP (F 43.1) u ukupnom broju stacionarno liječenih pacijenata u PB ''Jankomir'' u razdoblju 01.01.1996. - 31.12.2000. godine
 
P R O M A T R A N O    R A Z D O B LJ E
01.01.1996. - 31.12.2000.
Broj pacijenata s dijagnozama
F 43.1		 Broj pacijenata s ostalim dijagnozama Ukupno stacionirano liječenih pacijenata
Apsolutno Relativno Apsolutno Relativno Apsolutno Relativno
833 6,99 11.084 93,01 11.917 100,00


Slika 1: Udio pacijenata s otpusnom dijagnozom PTSP (F 43.1) u ukupnom broju stacionarno liječenih pacijenata u PB "Jankomir" u razdoblju 01. 01. 1996. - 31. 12. 2000. godine

Tablica 2: Struktura pacijenata oboljelih od PTSP po dobnim skupinama liječenih u PB "Jankomir" u razdoblju 01. 01. 1996. - 31. 12. 2000. godine
 
BROJ PACIJENATA PO GODINA I PO DOBNIM SKUPINAMA
dobna skupina 1996. g 1997. g 1998. g 1999. g 2000. g UKUPNO
do 19 g. - - - - 1 1
od 20 - 24 g. 5 7 8 2 - 22
od 25 - 29 g. 16 21 26 27 25 115
od 30 - 34 g. 14 32 48 41 51 186
od 35 - 39 g. 23 32 43 46 53 197
od 40 - 44 g. 13 22 42 27 41 145
od 45 - 49 g. 4 14 32 33 36 119
od 50 - 54 g. 4 5 3 13 10 35
od 55 - 59 g. 1 1 1 1 1 5
od 60 - 64 g. 1 - 2 1 1 5
od 65 - 69 g. - - - 1 - 1
od 70 i više - 1 1 - - 2
UKUPNO 81 135 206 192 219 833


Slika 2: Struktura pacijenata oboljelih od PTSP po dobnim skupinama liječenih u PB "Jankomir" u razdoblju 01. 01. 1996. - 31. 12. 2000. godine

Tablica 3: Struktura pacijenata oboljelih od PTSP po županijama stanovanja pacijenata liječenih u PB "Jankomir" u razdoblju 01. 01. 1996. - 31. 12. 2000. godine
 
    BROJ PACIJENATA PO GODINAMA
  Županija 1996. 1997. 1998. 1999. 2000. 1994.-2000.
1. Grad Zagreb 46 72 112 106 99 435
2. Zagrebačka 19 35 47 43 53 197
3. Dubrovačko-neretvanska 1 - 2 - - 3
4. Splitsko-dalmatinska 1 2 1 4 3 11
5. Šibenska 1 - - - - 1
6. Zadarsko-kninska - - - 1 4 5
7. Osiječko-baranjska - 1 - - 4 5
8. Vukovarsko-srijemska 4 - 7 1 4 16
9. Virovitičko-podravska - - - - 1 1
10. Brodsko-posavska 1 1 - 1 1 4
11. Varaždinska - - - 1 1 2
12. Bjelovarsko-bilogorska - 3 2 1 2 8
13. Sisačko-moslavačka 5 16 18 27 32 98
14. Karlovačka - 1 7 - 6 14
15. Koprivničko-križevačka 1 - 1 - - 2
16. Krapinsko-zagorska 1 1 4 2 1 9
17. Primorsko-goranska - 1 1 4 6 12
18. Istarska - - - 1 - 1
19. Ličko-senjska - 2 3 - 1 6
20. Nepoznato (BiH i stranci) 1 - 1 - 1 3
  UKUPNO: 81 135 206 192 219 833


Slika 3: Struktura pacijenata oboljelih od PTSP po županijama stanovanja pacijenata liječenih u PB "Jankomir" u razdoblju 01. 01. 1996. - 31. 12. 2000. godine

Tablica 4: Udio pacijenata s otpusnom dijagnozom Trajne promjene ličnosti nakon katastrofalnih doživljaja (F 62.0) u ukupnom broju stacionarno liječenih pacijenata u PB "Jankomir" u razdoblju 01. 01. 1996. - 31. 12. 2000. godine
 
P R O M A T R A N O    R A Z D O B LJ E
01.01.1996. - 31.12.2000.
Broj pacijenata s dijagnozama
F 62.0		 Broj pacijenata s ostalim dijagnozama Ukupno stacionirano liječenih pacijenata
Apsolutno Relativno Apsolutno Relativno Apsolutno Relativno
26 0,22 11.891 99,78 11.917 100,00


Slika 4.1: Udio pacijenata s otpusnom dijagnozom Trajne promjene ličnosti nakon katastrofalnih doživljaja (F 62.0) u ukupnom broju stacionarno liječenih pacijenata u PB "Jankomir" u razdoblju 01. 01. 1996. - 31. 12. 2000. godine


Slika 4.2: Udio pacijenata s otpusnom dijagnozom Trajne promjene ličnosti nakon katastrofalnih doživljaja (F 62.0) u ukupnom broju stacionarno liječenih pacijenata u PB "Jankomir" u razdoblju 01. 01. 1996. - 31. 12. 2000. godine

Knjigu Posttraumatski stresni poremećaj: hrvatska iskustva skupine autora uredili su Rudolf Gregurek i Eduard Klain.

Knjiga Why Am I Still So Afraid? (Understanding Post - Traumatic Stess Disorder) jedna je od mnogobrojnih popularnih publikacija namijenjenih oboljelima od posttraumatskog stresnog poremećaja.

PTSP i oboljeli od PTSP-a česta su tema članaka u novinama.

Copyright 2001, Psihijatrijska bolnica "Jankomir", Web design by