Novosti i obavijesti
|
| ANTIDEPRESIVI |
|
PRVI "PSIHIČKI AKTIVATORI" ODNOSNO ANTIDEPRESIVNI LIJEKOVI
|
|
|
TRICIKLIČKI ANTIDEPRESIVI
|
Imapramin je prvi triciklički antidepresiv
|
Amitriptilin |
Nortriptilin |
Maprotilin |
|
Triciklički antidepresivi su zbog prihvatljive cijene te učinkovitosti antidepresivnog djelovanja i usprkos nekih, pa i ozbiljnih, nuspojava u širokoj psihofarmakoterapijskoj primjeni.
|
|
|
SELEKTIVNI INHIBITORI PONOVNE POHRANE SEROTONINA
|
Paroksetin |
|
Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina, citalopram, fluoksetin, fluvoksamin, paroksetin i sertrolin imaju učinkovito antidepresivno djelovanje, a u pravilu blage ili gotovo zanemarive nuspojave.
|
|
PRODAJA ANTIDEPRESIVA
U ukupnoj prodaji antidepresiva u 1993. g. fluoksetin, sertralin i paroksetin imaju udjel od 60 posto.
|
|
Fluoksetin
Fluoksetin, nazvan i "pilulom sreće", danas uzima 40 milijuna ljudi s depresivnim poremećajem.
|
|
O fluoksetinu (Prozac) objavljen je i popularni priručnik za pacijente.
|
|
Časopis za kulturu Godine nove objavio je 1994. g. povijesni i sociokulturni ogled o Prozacu.
|
LITIJ U TERAPIJI AFEKTIVNIH POREMEĆAJA
(POREMEĆAJA RASPOLOŽENJA)
|
|
|
Alkalni kation litij (grčki, lithos = kamen), odnosno njegove soli i to najčešće litijev karbonat i
citrat, uspješno se primjenjuju u liječenju epizoda mahnitosti, te profilaksi relapsa mahnitosti i
depresije kod unipolarnih i bipolarnih bolesnika.
Litij je u medicinu uveo Alexander Ure 1843. g. kada je dokazao da mokraćni kamenac urične kiseline
in vitro gubi na težini u otopini litijeva karbonata, a Alfred Barring Garrod je 1860. g. pokazao da
su talozi mokraćne kiseline iz malih zglobova pacijenata s podagrom in vitro također topivi u
litijevoj otopini. U drugoj polovici XIX. stoljeća (između 1865. i 1880. g.) etiopatogenetski koncept
poremećaja metabolizma mokraćne kiseline kao uzroka bolesti proširen je daleko izvan mokraćnih kamenaca
i gihta i obuhvatio je mnoge bolesti. A. Trousseau u Francuskoj i Alexander Haig u Engleskoj uveli
su mahnitost a potom i depresiju u uričnu dijatezu, čime je otvoren put za primjenu litija u psihijatriji.
U Danskoj je 1886. g. Carl Lange izvijestio da je otopina koja sadrži litijev karbonat vrlo učinkovita
za profilaksu depresije, a njegov brat Fritz Lange opisao je 1894. g. djelotvornost litijeva karbonata
u liječenju akutne depresije. U Sjedinjenim Američkim Državama William Hammond preporučio je 1871. g.
krajnje visoke doze litijeva bromida u liječenju akutne mahnitosti i akutne melankolije.
Moderna era terapije litijem u psihijatriji počinje 1949. g. kada je australski psihijatar John F.J. Cade
primijenio litij u liječenju mahnitih bolesnika. Njegova istraživanja bila su utemeljena na dobro poznatoj
hipotezi da je mahnitost posljedica "intoksikacije zbog povišene razine inače normalno prisutnih produkata
u tjelesnim tekućinama, i obratno da je melankolija posljedica snižene razine istih produkata".
Cade je zamorcima injicirao uričnu kiselinu kojoj je dodao litij da bi joj povećao topljivost.
Na Cadeovo iznenađenje, zamorci ne samo da nisu bili mahniti nego su bili pospani i tjelesno inaktivni te
je opravdano pretpostavio da je to učinak litija. Kad je desetorici mahnitih bolesnika davao litij otkrio je
da su se smirili te da im se raspoloženje normaliziralo. Godine 1954. danski psihijatar Morgens Schou
potvrdio je valjanost Cadeovog otkrića u dvostruko slijepom kliničkom pokusu. Engleski psihijatar G. P. Hartigen
i danski psihijatar P. C. Baastrup otkrili su 1959 - 1960. g. da litij ima profilaktičko djelovanje na relapse
depresivnih epizoda, a P. C. Baastrup i M. Schou daljnjim kliničkim terapijskim pokusima otkrili su da litij
djeluje profilaktički i na relapse mahnitih epizoda. Međutim, mnogi psihijatri dovodili su u pitanje lječidbenu
učinkovitost litija i isticali su njegovu toksičnost, i tek 1970. g. Food and Drug Administration odobrila
je terapijsku primjenu litija u SAD.
|
|
(S lijeva na desno) Paul Christian Baastrup, John F.J. Cade (1912 - 1980)i Morgens Schou.
|
|
Časopis Archives of General Psychiatry u siječanjskom broju 1997. g. objavio je tematsku cjelinu povodom 40-te obljetnice lječidbene primjene litija u psihjatriji.
Copyright 2001, Psihijatrijska bolnica "Jankomir", Web design by 
|
|
Kontakt
